Drvene priče u službi produžavanja pažnje

Da li ste zabrinuti što dete nema pažnju da odsluša priču do kraja? Ili se prebacuje sa jedne aktivnosti na drugu? Drvene priče nam pomažu da deca knjige dožive kao igru, a time uspevamo da pažnju produžimo za više nego duplo. Evo kako to uspevamo.

Prevelika izloženost tehnologiji povezana je s deficitom pažnje, kašnjenjem kognitivnog razvoja, težim učenjem, povećanom impulsivnošću i smanjenom sposobnošću samokontrole. Naše knjige priča su podržane drvenim figurama, pa deca od pasivnih slušalaca postaju učesnici u igri. Pažljivo slušaju jer pomeraju figure u skladu sa tokom priče. Svi likovi u pričama postoje kao drvene figure, takođe postoje i pomoćni elementi u vidu burića, sanki, drveća, kanapa kako bi ambijent i radnja bili realniji. Javlja se zainteresovanost koja ne postoji prilikom pasivnog slušanja priča.

Razvoj govora i mašte

Priče koje se igraju su najefikasniji način približavanja književnosti deci. Kada znaju da se igraju, deca mogu da nauče mnogo više. Priče u našim knjigama su prožete pitalicama koje ne zahtevaju tačan i jedinstven odgovor.

Koje je boje more? Sa koliko godina postaješ star?

Ovo su pitanja koja od dece zahtevaju da razmišljaju a odgovor je u stvari proces njihovog razmišljanja i donošenja zaključka.

Deca su maštovita, problem je u nama odraslima koji često ne umeju na pravi način da provociraju dečiji intelekt, govor i maštu. Zato se poslužite našim pitalicama, koje se opet kroz priče i igru lako ponude deci, a njihovi odgovori su prave male mudrolije.

 „Pravi znak inteligencije nije znanje, nego mašta“, Albert Ajnštajn

Nagrada na Sajmu knjiga 2019.

en_USEnglish